Stvarna uloga žene – čuvarica Allata i vratnica Raja

Uloga žene ne počinje u društvenim pravilima, običajima ni u slici koju joj nameće vrijeme u kojem živi. Ona počinje mnogo dublje, u samoj strukturi stvaranja. Žena je u materijalnom svijetu povezana s izvorom Allata, stvaralačke božanske sile koja daje život, održava život i nosi mogućnost duhovnog preporoda.

To ne znači da je žena po vrijednosti iznad muškarca. Na razini Duše i Osobnosti nema spola. Put prema Bogu jednak je za svakog čovjeka, jer se u Duhovni svijet ne ulazi kao muškarac ili žena, nego kao zrela Osobnost sjedinjena s Dušom. No u materijalnom svijetu žena ima posebnu sakralnu odgovornost. Ona je prirodni provodnik sile koja može hraniti Ljubav, čuvati unutarnju vatru i pomagati čovjeku da ne zaboravi zbog čega je došao u ovaj svijet.

Žena i sila Allata

Allat je stvaralačka sila, božanski ženski princip koji je povezan s rađanjem, očuvanjem i duhovnim uzdizanjem života. Žena je po svojoj prirodi bliža toj sili jer je sposobna ne samo nositi život u tijelu, nego i provoditi onu suptilnu unutarnju snagu koja nadahnjuje, smiruje i budi ono najbolje u čovjeku.

Dar rađanja nije samo biološka funkcija. On je vanjski odraz dubljeg zakona. Kroz ženu se u materijalnom svijetu očituje mogućnost stvaranja novog života, a na duhovnoj razini mogućnost obnavljanja unutarnjeg života u ljudima. Zato se ženski princip u drevnim tradicijama povezivao s Velikom Majkom, Gospodaricom Svemira, nebeskom zaštitnicom, izvorištem stvaranja i čuvaricom nevidljivog znanja. U tom smislu govori se o višestruko većem duhovnom potencijalu žene. Žena nosi ogroman izvor snage, ali ta snaga nije dana za vlast, dominaciju ili dokazivanje. Dana je za Ljubav, služenje Bogu, stvaranje mira i zaštitu života od unutarnjeg raspada.

Duša nema spol

Najvažnije je razumjeti da žena nije tijelo, kao što ni muškarac nije tijelo. Tijelo je privremeni oblik u kojem Osobnost dobiva priliku napraviti svoj izbor. Duša nema spol. Osobnost, u svojoj dubini, također nije ograničena spolom. Spol pripada tijelu, primarnoj svijesti, navikama, društvenim ulogama i iskustvu života u ovom svijetu.

Zato prava duhovna jednakost nije politički slogan ni borba za prevlast. Ona proizlazi iz činjenice da su i muškarac i žena jednako pozvani postati duhovno slobodni. Razlika je u tome što u materijalnom svijetu imaju različite zadatke i različite mogućnosti djelovanja. Žena je pozvana čuvati izvor Ljubavi, a muškarac je pozvan štititi taj izvor od onoga što ga želi ugasiti.

Čuvarice svetog znanja

U dubokoj prošlosti žene su često bile nositeljice svetog znanja. Ne zato što su bile jače u vanjskom smislu, nego zato što su suptilnije osjećale nevidljivi svijet. Šamanke, svećenice i duhovne čuvarice prenosile su znanje o čovjekovim suštinama, nevidljivim silama, simbolima, znakovima i unutarnjem radu.

Žena je u sebi nosila prirodnu sposobnost osluškivanja. Ona je mogla osjetiti ono što se ne vidi očima, prepoznati unutarnje stanje čovjeka, razlikovati toplinu Ljubavi od hladnoće svijesti. Zato su mnoge drevne kulture čuvale sjećanje na ženu kao onu koja stoji između svjetova, kao posrednicu između ljudskog i božanskog. Takva uloga nije bila magijska igra ni društvena povlastica. Bila je odgovornost. Znanje koje se daje ženi nije smjelo služiti manipulaciji, privlačenju pažnje ili stjecanju moći. Ono je bilo živo samo dok je bilo usmjereno prema Bogu i pomoći ljudima.

Matrijarhat kao kraljevstvo Ljubavi

Prvobitni matrijarhat nije bio vlast žena nad muškarcima. To je jedna od najvećih zamjena koju je kasnije stvorio sustav. Matrijarhat je bio poredak u kojem je ženski princip Ljubavi držao Životinjsku prirodu pod kontrolom. U takvom društvu nije bilo potrebe za dominacijom, jer temelj nije bila sila, nego duhovna vrijednost života. Kada se govori o matrijarhatu kao kraljevstvu Ljubavi, govori se o vremenu u kojem je čovjek još pamtio da je najvažnije sačuvati unutarnju vezu s Bogom. Žena je u takvom društvu bila prirodna čuvarica ognjišta, ali ne samo kućnog ognjišta. Ona je čuvala unutarnje ognjište zajednice, onu tihu vatru koja čovjeka podsjeća da nije rođen samo radi hrane, borbe, imetka i smrti.

Muškarac u takvom poretku nije bio ponižen. Naprotiv, on je imao čistu i časnu ulogu zaštitnika. Žena je čuvala Ljubav, a muškarac je štitio prostor u kojem ta Ljubav može živjeti. Kada su oboje služili istom duhovnom cilju, među njima nije bilo rata.

Ženske grupe sile

Kroz povijest su postojale ženske duhovne skupine koje su djelovale kao poveznica između Duhovnog svijeta i svijeta ljudi. Takve skupine nisu bile obična zajednica žena, nego živo duhovno srce. One su zajedničkim unutarnjim radom jačale Ljubav onih koji iskreno teže Bogu i štitile ljude od utjecaja mrtvog, materijalnog sustava. Sestre Allat i slične skupine bile su izraz tog principa. Njihova snaga nije bila u vanjskom položaju, bogatstvu ni tajnom utjecaju, nego u čistoći služenja. Dok takvo srce radi, zajednica oko njega dobiva snagu, hrabrost i unutarnju orijentaciju. Kada se to srce ugasi, čak i najmoćniji vanjski redovi postupno se pretvaraju u praznu formu.

Zato se uloga žene ne može svesti na ukras, pomoćnicu ili pasivnu figuru. U duhovnom smislu, žena može biti srce živog procesa. Ako to srce kuca u Ljubavi, ono hrani mnoge. Ako se odvoji od Boga i preda ponosu, požudi, strahu ili želji za kontrolom, tada ista snaga postaje predmet manipulacije sustava.

Marija Magdalena kao primjer ženskog duhovnog principa

Marija Magdalena pokazuje koliko je velika stvarna uloga žene. Isus joj je povjerio najdublje duhovno Znanje jer je u njoj prepoznao čistoću, vjernost i sposobnost da razumije suštinu njegova Učenja. Ona nije bila sporedna figura, nego najbliža učenica i ona kojoj je bilo namijenjeno da čuva živo Znanje. Njezina uloga kasnije je namjerno izobličena. Prosvijetljena Osobnost pretvorena je u sliku pokajane grešnice, a duhovno vodstvo žene zamijenjeno je vanjskom religijskom hijerarhijom. To nije bila samo kleveta jedne žene. To je bio udar na cijeli ženski princip, na mogućnost da Ljubav i unutarnje znanje ostanu iznad vlasti, straha i kontrole.

Marija Magdalena ostaje primjer žene koja je iz Ljubavi prema ljudima izabrala služenje. Njezina snaga nije bila u vanjskoj vlasti, nego u duhovnoj prisutnosti, u pomoći onima koji iskreno traže put prema Bogu. Takav primjer pokazuje da je najveća ženska moć upravo u čistoći, vjernosti i Ljubavi koja ne traži ništa za sebe.

Izida, Inanna i čuvarice Grala

U različitim epohama pojavljuju se žene koje su bile povezane s najdubljim duhovnim znanjem. Izida, Inanna i Marija Magdalena nose sličnu nit: žena kao provodnik stvaralačke sile, čuvarica znanja i ona koja može pomoći čovječanstvu da se okrene prema Duhovnom svijetu.

Kod Inanne se vidi motiv božanskih moći, ploča sudbine i dara koji se može upotrijebiti za dobrobit ljudi. Kod Izide se vidi povezanost s tajnim imenom Ra, znanjem o stvaranju i simbolima života. Kod Marije Magdalene vidi se prijenos Grala i služenje ljudima kroz Ljubav. U svim tim primjerima žena nije prikazana kao objekt obožavanja, nego kao odgovorna Osobnost koja je sposobna nositi veliko Znanje. Upravo zato je sustav kroz stoljeća mijenjao slike tih žena. Duhovne učiteljice pretvarane su u božice strasti, plodnosti, rata, tuge ili pokajanja. Tako se ljudima ostavljala vanjska ljuska, a oduzimala se stvarna suština: žena kao provodnik Allata i čuvarica puta prema Bogu.

Duhovna higijena žene

Zbog snage koju nosi, žena mora posebno paziti na svoju pažnju. Pažnja je živa sila. Ona može hraniti Ljubav, ali može hraniti i strah, ljubomoru, uvredu, požudu, zavist, sumnju i ponos. Sustav osobito napada ženu jer ona nosi čistu energiju koja je za njega dragocjena hrana ako je uspije skrenuti u emocije i unutarnji nemir.

Duhovna higijena žene znači čuvati unutarnju čistoću. To ne znači glumiti svetost, potiskivati osjećaje ili bježati od života. To znači jasno vidjeti što se događa u svijesti, ne vjerovati svakoj misli, ne hraniti uvredu, ne rasipati pažnju na prazninu i vraćati se Ljubavi kao stvarnom osloncu. Žena koja čuva pažnju čuva svoju snagu. Ona ne mora vikati, dokazivati se ni pobjeđivati druge. Njezina prisutnost tada postaje mirna, duboka i živa. Takva žena mijenja prostor oko sebe, ne nametanjem, nego unutarnjim stanjem.

Intimna energija i odgovornost

Ženski potencijal posebno je snažan u trenucima velikog energetskog otpuštanja. Intimnost može biti samo tjelesno zadovoljstvo, ali može biti i trenutak u kojem se pozornost usmjerava prema Ljubavi, molitvi i unutarnjem uzdizanju. Tada se sila koja se inače troši na materijalne slike može pretvoriti u poticaj za duhovni rast Osobnosti. Upravo zbog toga su kroz povijest postojale brojne manipulacije ženskom energijom. Sveti ženski princip pokušavao se svesti na tijelo, obred, požudu, žrtvu ili sredstvo za dobivanje moći. Tako su se čuvarice znanja proglašavale bludnicama, sveti činovi pretvarali u izopačene rituale, a ženska životna sila pokušavala se iskoristiti za potrebe onih koji su služili materijalnom sustavu.

Prava čistoća nije u strahu od tijela, nego u tome kome čovjek daje svoju pažnju. Kada žena zna vrijednost svoje unutarnje sile, ona je ne daje praznini. Ona je čuva za Ljubav, za Boga, za stvaranje života u najdubljem smislu te riječi.

Povijesno poniženje žene

Kada je Životinjski um počeo preuzimati društva, prvi veliki udar bio je usmjeren na ženu. Nije bilo dovoljno oduzeti joj vanjsku slobodu. Trebalo joj je oduzeti sjećanje na njezinu stvarnu ulogu. Zato su se kroz stoljeća stvarale slike žene kao slabije, nečiste, opasne, grešne ili manje vrijedne.

Patrijarhalna uzurpacija nije bila samo društvena promjena. Ona je bila duhovna zamjena. Muškarac, koji je trebao štititi ženski princip Ljubavi, često je postajao onaj koji ga kontrolira, ponižava ili koristi. Žena, koja je trebala čuvati unutarnju vatru, često je gurana u strah, ovisnost i borbu za preživljavanje. Sustav se boji žene koja se duhovno budi. Takva žena ne mora rušiti vanjske strukture. Dovoljno je da prestane hraniti laž, da ne daje pažnju poniženju, da ne pristaje na ulogu žrtve i da u sebi obnovi živu vezu s Bogom. Tada se oko nje počinje mijenjati i ono što je izgledalo čvrsto.

Žena i muškarac kao jedna duhovna zadaća

Stvarna uloga žene ne može se razumjeti bez stvarne uloge muškarca. Žena nije stvorena da ratuje protiv muškarca, kao što muškarac nije stvoren da vlada nad ženom. Njihova uloga je uzajamna, ako oboje gledaju prema Duhovnom svijetu.

Žena čuva Ljubav i pomaže muškarcu da duhovno ne umre. Muškarac štiti ženu i pomaže joj da ne zaboravi svoju istinsku božansku bit. Kada se to dogodi, obitelj, zajednica i društvo dobivaju potpuno drugačiji temelj. Tada odnos nije trgovina, posjedovanje ni borba za prevlast, nego zajedničko služenje najvišem cilju. Ako žena padne u ponos, manipulaciju ili želju da vlada, ona gubi čistoću svoje sile. Ako muškarac padne u dominaciju, grubu moć i ego, on izdaje svoju ulogu zaštitnika. Ali kada se oboje vrate svojoj odgovornosti, između njih se rađa prostor u kojem može živjeti mir.

Žena danas

Današnja žena nalazi se pred velikim izborom. Sustav joj istodobno nudi lažnu slobodu i stare okove. S jedne strane gura je u borbu, nadmetanje, dokazivanje i iscrpljenost. S druge strane pokušava je zadržati u strahu, krivnji, ovisnosti i slici da je njezina vrijednost u tijelu, izgledu ili tuđem priznanju. Stvarna sloboda žene nije u tome da postane kopija muškarca niti u tome da prihvati ulogu potlačene. Stvarna sloboda je u povratku unutarnjoj Ljubavi. Kada žena zna tko je kao Osobnost, kada čuva svoju pažnju i usmjerava je prema Bogu, ona postaje živi izvor mira. Takva žena ne mora dokazivati svoju vrijednost jer njezina vrijednost dolazi iznutra.

Žena je čuvarica unutarnje vatre. Ona je ona koja može otvoriti prostor Ljubavi u obitelji, među ljudima i u društvu. Ona je vratnica Raja ne zato što je netko treba obožavati, nego zato što kroz čistu Ljubav podsjeća čovjeka na put prema Duhovnom svijetu. Kada se žena probudi u svojoj pravoj ulozi, ona ne spašava samo sebe. Ona postaje pomoć mnogima. A kada muškarac prepozna i zaštiti tu svetost, on i sam postaje dostojniji svoje duhovne misije. U njihovoj zajedničkoj odgovornosti leži mogućnost drugačijeg svijeta, svijeta u kojem Ljubav ponovno postaje temelj života.