Sestre Allat i Nebeske ptice – ženske grupe koje donose dodatnu silu Allata
Od drevnih Sestara Allat do Isusove i Sofijine grupe
Kroz povijest su se pojavljivale posebne ženske grupe čiji smisao nije bio vlast nad ljudima, stvaranje kulta ni stjecanje zemaljske moći. Njihov je zadatak bio služiti Duhovnom svijetu, biti provodnik stvaralačke sile Allata i jačati one koji iskreno teže Bogu. Nazivane su Sestrama Allat, Allathjarama, Nebeskim pticama, ženskim krugovima sile, a u različitim epohama sjećanje na njih sačuvalo se u pričama o svetim ženama, nasljednicama Svjetla, svećenicama Božanske Ljubavi i boginjama koje pobjeđuju demone.
Iako se njihova imena i vanjski oblici razlikuju, riječ je o istoj duhovnoj funkciji. Jezgru takve grupe čini dvanaest potpuno usklađenih žena. One ne stvaraju vlastitu silu i ne prisvajaju je, nego u jedinstvu postaju poveznica između Duhovnog svijeta i materijalnog svijeta. Zato takva grupa ne može biti privatni izvor moći, niti ih na Zemlji može istodobno biti više: djelatna grupa te razine može biti samo jedna.
Tko su Nebeske ptice
Naziv Nebeske ptice opisuje njihovo stvarno stanje mnogo bolje od zemaljskog naziva reda ili zajednice. One imaju fizička tijela i žive na Zemlji, ali najveći dio svoga unutarnjeg rada obavljaju između svjetova. Tijelo im služi kao oslonac, kao svojevrsna odskočna daska, dok se u zajedničkoj duhovnoj praksi uzdižu iznad ograničenja materijalne percepcije i uranjaju u dubinu duhovnog osjećanja. Otuda slika leta i ronjenja: poput žena koje iz dubine mora donose bisere, one iz dubine duhovnog iskustva donose ono što ljudima daje mir, snagu i poticaj prema Životu.
Njihova vrijednost nije u izvanjskim obredima, nego u čistoći namjere i potpunoj usklađenosti. Zemaljske oči mogu vidjeti samo skupinu žena i njihove tjelesne prakse, ali ne i ono što se događa u nevidljivom svijetu. Prakse su uključivale preobrazbu snažne životne, uključujući seksualnu energiju, no cilj nije bio tjelesni užitak. Ta se energija zajednički usmjeravala prema Ljubavi i služenju Bogu. Nakon stvaranja grupe muškarci nisu mogli biti njezin dio; muška energija konzumiranja narušavala bi njezinu prirodu. Muškarac je mogao imati ulogu samo na samom početku nastanka skupine, kao početni poticaj, nakon čega je grupa djelovala kao čisto ženska cjelina.
Glavni zadatak: pomoći čovjeku da postane slobodan
Najvažniji zadatak Sestara Allat nije bio upravljanje vremenom, klimom ili događajima, nego držanje Sotone na uzici i davanje dodatne sile ljudima koji teže Duhovnom svijetu. Sustav može snažno djelovati na pojedinca ili ograničenu skupinu, ali slabi kada se ljudi ujedine u iskrenom duhovnom cilju. Nebeske ptice dodatno jačaju takvu težnju: utišavaju pritisak unutarnjih demona, pomažu čovjeku prepoznati nametnute misli i olakšavaju mu da odvoji glas Osobnosti od diktature svijesti.
One ne donose spasenje umjesto čovjeka i ne oduzimaju mu pravo izbora. Njihova sila stvara povoljnije unutarnje uvjete: pojačava osjećaj Ljubavi, raspiruje unutarnju vatru, donosi mir i višestruko skraćuje put onome tko već ide prema Bogu. Čovjek tada jasnije vidi manipulacije Sustava, ali i dalje sam bira hoće li nastaviti prema slobodi ili ostati rob prolaznih želja. Dodatna sila ne djeluje kao nagrada za pripadnost organizaciji, nego kroz rezonanciju. Može je primiti onaj tko je svojim osjećajima i izborom usmjeren na istu duhovnu frekvenciju.
Od čega je grupa sačinjena i zašto se spominju brojevi 12 i 72
U središtu se nalazi dvanaest Nebeskih ptica. To je puni radni sastav: dvanaest žena koje su prevladale egoizam, ponos, zavist i vezanost za materijalno te naučile osjećati grupu kao jedinstvenu cjelinu. Ako jedna članica oslabi ili počne djelovati zasebno, nastaje nesklad koji ugrožava sve. Zato nijedna članica sama, niti nekoliko njih odvojeno, nema pravo obavljati isti rad. Sila se provodi samo kroz usklađenu cjelinu, a mjesto one koja više ne može služiti na taj način zauzima najdostojnija pripremljena kandidatkinja.
Broj 72 označava širi krug. Uz dvanaest članica jezgre nalazilo se šezdeset pomoćnica i kandidatkinja, odnosno po pet uz svaku Sestru Allat. Pomoćnice su se brinule o svakodnevnim potrebama glavnih članica, kako njihovo dragocjeno vrijeme ne bi odlazilo na hranu, odjeću, počinak i druge obveze tijela. Istodobno su godinama učile, duhovno radile na sebi i pripremale se za moguću zamjenu. Ako se neka Nebeska ptica nakon svoga unutarnjeg leta ne bi vratila, upražnjeno mjesto zauzela bi najdostojnija pomoćnica. Tako se grupa nije popunjavala po poznanstvu, statusu ili vanjskoj želji, nego prema stvarnoj unutarnjoj spremnosti i sposobnosti rezonancije.
Sestre Allat na početku suvremene civilizacije
Prva velika grupa ove civilizacije nastala je prije približno dvanaest tisuća godina. Dvanaest Sestara Allat djelovalo je za cijelo čovječanstvo i šest tisuća godina održavalo takvu ravnotežu da Sustav nije imao snagu za pokretanje ratova. Njihovo prebivalište povezano je s prostorom današnje Kabe. Svetost toga mjesta prethodila je kasnijim religijskim oblicima, a kocka je ostala simbol duhovne preobrazbe čovjeka i njegova prijelaza iz smrtnog u istinski Život.
Za razliku od kasnijih zatvorenih grupa, Sestre Allat nisu davale silu samo jednoj državi, redu ili izdvojenoj zajednici. Njihov je rad bio otvoren prema cijelom društvu. Ljudi koji su živjeli duhovno osjećali su njihove „bisere” kao zajednički poticaj: postajali su jači, mirniji i slobodniji od pritiska Sustava. Nakon odlaska Sestara Allat ostale su njihove pomoćnice, Allathjare, koje su nastavile održavati unutarnju vatru i štititi ljude na duhovnom putu. S vremenom su se vezanost za zemaljsko i ulazak osobnih interesa u njihov rad pretvorili u uzrok slabljenja te tradicije.
Isusova ženska grupa i nasljednice Svjetla
Ženska grupa postojala je i uz Isusa Krista. Njegov krug nije činilo samo dvanaest muškaraca: spominje se dvanaest žena i dvanaest muškaraca, ukupno dvadeset i četvero najbližih učenika, uz mnogo širi krug sljedbenika. Žene su nazivane nasljednicama Svjetla, a Marija Magdalena zauzimala je posebno mjesto kao najbliža učenica, ona koja je mogla izravno primiti i širiti duhovno Znanje. Isus ju je nazivao nasljednicom Svjetla i Apostolom nad apostolima.
Ta se ženska linija može razumjeti kao nastavak drevne funkcije: ne kao paralelna crkvena vlast, nego kao unutarnja duhovna potpora poslaniku i ljudima koji su prihvaćali njegov nauk. Među ženama koje su slijedile Isusa spominju se Marija Magdalena, Ivana, Suzana, Marija i Marta, Saloma i druge. Neke od njih bile su povezane s tada živim hramskim tradicijama Izide i Inanne. Upravo ta veza pokazuje kako su se ostaci znanja o ženskim krugovima sile prenosili iz starijih svetih središta u novo duhovno razdoblje, iako su ih kasnije patrijarhalne institucije potiskivale ili preoblikovale.
Sofijina ili Marijina grupa templara
Godine 1114. skupina pod vodstvom Bijelog redovnika otkrila je ispod nekadašnje crkve Bogorodice na planini Moria artefakt koji im je donio snažan duhovni poticaj i čisto Znanje. Iz toga je nastao Red vitezova templara. U njegovu je unutarnjem krugu stvorena Sofijina grupa, nazvana i Marijinom u čast Marije Magdalene. Sastojala se od dvanaest žena i bila je srce reda, skriveni izvor duhovne sile za vitezove koji su s njom bili u stalnoj duhovno-osjećajnoj vezi.
Ta je sila templarima davala iskrenost, junaštvo, pravednost, snagu Duha i neustrašivost pred smrću. Jedan vitez mogao je biti jači od mnogih ratnika jer nije crpio snagu iz mržnje, nego iz unutarnje potpore grupe usmjerene prema Ljubavi. Međutim, grupa je služila zatvorenom redu, pa je i doseg njezina djelovanja bio ograničen. Kada su templari izabrali novac i vlast, namjerno su spriječili primanje odgovarajućih kandidatkinja. Članice jezgre postupno su odlazile, a nije ih imao tko zamijeniti. U posljednjem pokušaju obnove templari su htjeli proširiti sastav s dvanaest na 72 žene, ali uspjeli su pripremiti samo 33 istinske služiteljice. Sve 33 Nebeske ptice otišle su i nisu se vratile, a red je, ostavši bez svoga srca, ubrzo izgubio duhovnu snagu i propao.
Povijesne grupe, boginje i hramovi
Sjećanje na ženske krugove sile sačuvalo se gotovo na svim kontinentima, ali je s vremenom pretvoreno u kultove Boginje Majke, plodnosti, umiranja i uskrsnuća. Žene koje su ljudima donosile mir, pomagale im ojačati Duhom i oslobađale ih od vanjskih utjecaja ostajale su u kolektivnom pamćenju kao boginje. U Indiji su takve radne grupe povezane s Matrikama, čiji se zadatak opisivao kao pomoć božici Shakti u borbi protiv demona. Kali je pamćena kao predvodnica jedne takve grupe, a njezina je grupa nazvana prototipom Sestara Allat. U staroj Grčkoj trag se prepoznaje u svetim služiteljicama Afrodite, u drevnom Izraelu u kedešama, čiji je prvotni naziv označavao svetost, a u Srednjoj Americi u slici Tlazolteotl koja oslobađa čovjeka od grijeha.
Hramovi posvećeni Izidi, Inanni, Velikoj Majci, Afroditi, Kali i drugim ženskim likovima zato se mogu promatrati kao vanjski trag mnogo starijeg unutarnjeg znanja. Boginja nije nužno bila izmišljeno nadnaravno biće kojemu su se ljudi trebali klanjati; iza dijela tih slika stajalo je sjećanje na stvarne žene ili ženske grupe koje su mogle donositi duhovnu silu. Kada su svećeničke strukture preuzele vlast, ženski krugovi bili su uklonjeni, a njihove su slike izokrenute. Boginje Ljubavi pretvorene su u krvožedne boginje rata, svete služiteljice proglašene su bludnicama, a izvorni unutarnji rad zamijenjen je obredima, žrtvama i hramskom razuzdanošću. Vanjski kult ostao je, ali je srž bila izgubljena.
Kako grupa daje snagu pojedincu ili zajednici
Djelovanje se može usporediti s rezonancijom. Ako čovjek sluša istu melodiju kao i grupa, prirodno ulazi u njezin ritam; ako je potpuno usmjeren na drugu „frekvenciju”, ne može primiti ono što grupa donosi. Zato dodatna sila nije mehanički prijenos energije niti privilegij koji se može kupiti. Ona jača Ljubav onoga tko već ljubi Boga, daje mu unutarnju lakoću, radost, jasnoću i veću sposobnost oduprijeti se napadima Sustava.
Kada je grupa vezana uz određenu zajednicu, kao kod templara, sila se raspoređuje na ljude koji su s njom u stalnoj duhovno-osjećajnoj vezi. Kada radi za cijelo čovječanstvo, kao što su djelovale Sestre Allat, njezin poticaj nije ograničen granicama države, religije ni organizacije. Ipak, ni tada ne djeluje protiv slobodne volje. Čovjek koji dodatnu silu preusmjeri na zdravlje, bogatstvo, vlast ili ostvarenje želja pretvara duhovni dar u magiju i ponovno ga predaje materiji. Pravi smisao dara jest brže sazrijevanje Osobnosti i jačanje izbora za Život.
Utjecaj na materijalni svijet, prirodu i planet
Sila kojom upravlja potpuno usklađena grupa može djelovati i na materijalni svijet. Sestrama Allat pripisuje se mogućnost da ravnice pretvore u planine, a planine u ravnice, kao i da utječu na klimatske i druge prirodne procese. Takve mogućnosti pokazuju razmjer sile, ali nisu cilj njihova služenja. Usmjeravanje na čuda, upravljanje prirodom ili dokazivanje moći značilo bi zamjenu duhovnoga materijalnim.
Na planetarnoj razini njihova prisutnost djeluje kao čimbenik ravnoteže: zadržava ubrzavanje razornih procesa i čovječanstvu daje vrijeme za izbor i duhovnu promjenu. To ne znači da se ukidaju prirodni ciklusi ili posljedice ljudskih izbora. Grupa ne postoji kako bi beskonačno popravljala sve što čovječanstvo razara, nego kako bi očuvala mogućnost spasenja i smanjila vlast Sustava nad ljudima. Najveći planetarni učinak zato nije spektakularna promjena reljefa ili zaustavljanje oluje, nego stvaranje prostora u kojem se ljudi još mogu ujediniti, postati svjesni odgovornosti i izabrati Život.
Zašto može postojati samo jedna takva grupa
Dvanaest članica ne djeluje kao zbroj dvanaest pojedinačnih sposobnosti, nego kao jedan duhovni organizam. Svaka zasebna težnja prema moći stvara disonancu, a dvije istodobne grupe iste razine stvorile bi podjelu ondje gdje mora postojati jedinstvo. Zakon skupine zato ne dopušta samostalno djelovanje jedne članice, nekoliko izdvojenih članica ni postojanje više jednakih središta. Na svijetu može postojati samo jedna djelatna grupa, dok se oko nje može nalaziti širi krug pomoćnica, kandidatkinja i ljudi koji primaju njezinu potporu.
To pravilo istodobno štiti i grupu i čovječanstvo. Ono sprječava da netko prisvoji silu Allata, proglasi se njezinom vlasnicom ili stvori suparnički kult. Nebeske ptice nisu hijerarhija iznad ljudi, nego služiteljice Boga. Njihova snaga postoji samo dok su u čistoći, Ljubavi i potpunoj usklađenosti. Čim osobni interes, zemaljska vezanost ili želja za vlašću postanu važniji od služenja, gubi se rezonancija koja ih čini grupom.
Živo srce čovječanstva
Sestre Allat, Isusova ženska grupa, Sofijina grupa templara, Matrike, Kali i svete žene drevnih hramova povezuje ista nit: ženski princip kao provodnik stvaralačke sile, zaštite i duhovnog buđenja. Njihova se snaga nije mjerila brojem sljedbenika ni bogatstvom hramova, nego time koliko su ljudi uz njih postajali slobodniji od unutarnjih demona, jači u Ljubavi i bliži Duhovnom svijetu.
Nebeske ptice zato nisu slika bijega sa Zemlje. One su slika najdublje odgovornosti za ljude i planet: živjeti u tijelu, ali ne pripadati diktaturi materije; dodirivati Duhovni svijet, a njegovu Ljubav donositi onima koji je mogu primiti. Takva grupa može biti samo jedna jer je njezina bit jedinstvo. Ona je srce koje ne radi za sebe, nego kuca za sve.
