Ahriman: knez materijalnog svijeta i zamka svijesti

Ahriman, ili Ariman, jedno je od imena za silu koja u različitim tradicijama nosi nazive Angro Mainyu, Angra Mainyu, Sotona, Vrag, đavao ili Iblis. U duhovnom smislu on nije samo lik iz mitologije, nego vrhovni autoritet u materijalnom svijetu, personifikacija Životinjskog uma i gospodar one strane stvarnosti koja čovjeka veže za trodimenzionalnu materiju.

Njegova je vlast ograničena, ali unutar materijalnog svijeta vrlo ozbiljna. On ne pripada Duhovnom svijetu, ne može izaći izvan vlastitog kraljevstva i ne može imati stvarnu vlast nad Bogom. No dok čovjek živi kroz svijest, strah, ponos, pohlepu, sumnju i želju za moći, Ahriman dobiva pristup njegovoj pažnji. A pažnja je ono čime čovjek hrani ili Duhovni svijet ili sustav materije. Zato se Ahriman naziva i “Knez ovoga svijeta”. Materijalni svijet nije njegov vječni dom u smislu apsolutne vlasti, nego polje djelovanja. Ovdje se odvija izbor Osobnosti: hoće li čovjek živjeti za Dušu i Duhovni svijet, ili će potrošiti život na služenje iluziji materije.

Vrhovni Arkon i gospodar potrošačkog formata

Ahriman se povezuje s hijerarhijom Arkona, zatvorenim svećeničkim krugom koji djeluje kao sustav upravljanja ljudima kroz vlast, religiju, politiku, ekonomiju, strah i podjelu. U toj slici on je Vrhovni Arkon, Abraksas, onaj koji stoji na vrhu piramide moći materijalnog svijeta. Arkoni nisu prikazani samo kao skupina ljudi s političkim utjecajem, nego kao nositelji destruktivnog formata razmišljanja. Njihov cilj nije duhovni razvoj čovječanstva, nego kontrola pažnje ljudi. Kada čovjek ne živi iznutra, nego kroz vanjske autoritete, ideologije, strahove, idole i neprijateljstva, postaje lak za upravljanje.

Zato je politika nazvana umjetnošću laganja, oblikovanom u duhu Ahrimanova sustava. Religija se u tom sustavu pretvara u instrument podjele, a ne u put prema Bogu. Novac postaje glavni bog potrošačkog društva. Čovjek više ne pita kako spasiti Dušu, nego kako dobiti više, posjedovati više, pobijediti druge, osigurati se, istaknuti se i kontrolirati okolinu. U takvom svijetu Ahriman ne mora stalno djelovati izvana. Dovoljno je da čovjek prihvati njegove unutarnje programe kao vlastite misli.

Ahriman u zoroastrizmu

U drevnoiranskoj i zoroastrijskoj predaji Ahriman, Angro Mainyu ili Angra Mainyu, prikazan je kao duh uništenja, vođa sila zla i protivnik Ahura Mazde, Gospodara Mudrosti. U najdubljem sloju te predaje čovjek nije samo promatrač sukoba dobra i zla. Čovjek je bojno polje. Ahura Mazda povezuje se sa Svjetlom, Mudrošću, Istinom i stvaranjem. Ahriman unosi tamu, laž, raspad, strast razaranja i neznanje. U tom sukobu najvažniji nije vanjski ritual, nego izbor čovjeka: misli, riječi i djela.

Zoroastrijska formula jasno pokazuje suštinu borbe. Ormazd želi da ga čovjek upozna, jer onaj tko ga upozna, prirodno teži Dobra. Ahriman želi suprotno: da ga čovjek ne upozna. Jer kada čovjek prepozna lažljivca, prestaje slijediti njegova zlodjela i više mu ne daje silu. U tome je jedna od najvažnijih duhovnih pouka. Ahrimanova snaga nije u tome da je nepobjediv, nego u tome da čovjek često ne prepoznaje njegov glas u sebi. On napada “poput dosadne muhe”: kroz roj negativnih misli, sumnji, unutarnjih optužbi, zamišljenih scenarija, uvreda, strahova i lažnih želja.

Životinjski um i materijalni filter

Ahriman ima moć preko Životinjskog uma. Ta se moć koristi za razdvajanje, kroz materijalne filtere, “čistih Duša” za svijet Boga. Materijalni svijet tako postaje svojevrsno sito. Nije stvoren zato da čovjek u njemu zauvijek ostane, nego da Osobnost napravi izbor. Dok čovjek vjeruje da je samo tijelo, svijest, ime, zanimanje, položaj, uspjeh, nacionalnost, religijska etiketa ili društvena uloga, on ostaje u filteru. Dok vjeruje da su njegove misli uvijek “on sam”, sustav ga vodi kao roba.

Životinjski um djeluje kroz strah od smrti, želju za vlašću, potrebu za dokazivanjem, zavist, pohlepu, ljutnju, požudu, sumnju i ponos. On dijeli ljude izvana, ali ih dijeli i iznutra. U glavi čovjeka mogu se sukobljavati različiti glasovi, a Osobnost, ako ne zna tko je, prihvaća čas jedan, čas drugi demon svijesti kao sebe.Tu leži velika zamka. Ahriman ne mora čovjeku doći kao strašno biće. Dovoljno je da dođe kao “logična misao”, kao uvreda koja se mora uzvratiti, kao strah koji se mora poslušati, kao ponos koji se mora obraniti, kao želja koja se mora zadovoljiti.

Lijeva suština i svijet materijalnog znanja

U energetskoj strukturi čovjeka Lijeva suština povezana je sa svijetom Ahrimana, svijetom svetog znanja o materijalnom principu. Ona je smještena lijevo od fizičkog tijela i posjeduje brojne funkcije. Sama po sebi nije problem ako je pod kontrolom Osobnosti i ako u čovjeku dominira Duhovna priroda. Problem nastaje kada dominira Životinjska priroda. Tada se kroz Lijevu suštinu očituju prijevara, ponos, obmana, zavođenje i sumnja. Ona može sve prikazati u najboljem mogućem svjetlu, s jedinim ciljem: odvratiti čovjeka od glavnog cilja, duhovnog puta.

Za razliku od grube agresije, Lijeva suština često djeluje sofisticirano. Ona pobjeđuje logikom, “razumnim” opravdanjima, analizama, sumnjama i prividno mudrim zaključcima. Čovjeku može šapnuti da sada nije vrijeme za duhovni rad, da treba još malo živjeti za sebe, da je netko drugi kriv, da je Bog daleko, da je Ljubav slabost, da se najprije treba steći moć, novac, ugled ili sigurnost.

Tako se Osobnost polako odmiče od Duše, a da joj se čini kako “samo razmišlja”.

Agarta nasuprot Šambali

Tema Ahrimana povezana je i s razlikom između Agarte i Šambale. Šambala je izvor Svjetlosti i Znanja, mjesto odakle dolazi duhovna pomoć čovječanstvu. Agarta je njezina suprotnost u materijalnom svijetu: podzemni centar tame, mjesto odakle se širi utjecaj destruktivnog sustava. Agarta se često namjerno miješa sa Šambalom, jer je zamjena pojmova jedna od glavnih metoda Ahrimanova djelovanja. Kada čovjek izgubi sposobnost razlikovanja, tama se može predstaviti kao svjetlo, kontrola kao zaštita, magija kao duhovnost, vlast kao služenje, a ropstvo kao sloboda.

U predaji o Agarti pojavljuju se i “Vječni”, Ahrimanovi sljedbenici, bića vezana uz pokušaj produženja materijalnog postojanja. Oni su prikazani kao oni koji su zbog vlastite pobune, želje za moći i odvajanja od Duhovnog svijeta završili u stanju između života i smrti. To je slika krajnje posljedice materijalne ambicije: čovjek želi izbjeći smrt tijela, a gubi Život. Šambala se zato ne suprotstavlja Agarti kao još jedna politička sila. Ona je suprotna po samoj biti. Šambala donosi Znanje, slobodu izbora i put prema Bogu. Agarta donosi kontrolu, tajnu vlast, strah, magiju i vezivanje za materiju.

Veliki blef: magija umjesto duhovnog puta

Ahrimanova glavna strategija je obmana, zamjena pojmova i “veliki blef”. On zna da čovjeka privlače tajne, moć, skrivena znanja, inicijacije, znakovi, rituali, posebnost i obećanje da će postati “netko iznad drugih”. Zato se umjesto stvarnog duhovnog razvoja nude magija, nadnaravne sposobnosti, okultna hijerarhija, kontakti s “višim silama” i moć nad drugim ljudima.

To je zamka. Duhovni put vodi prema oslobođenju Osobnosti, Ljubavi, služenju Bogu, unutarnjoj čistoći i izlasku iz vlasti svijesti. Magija vodi prema ugovoru s materijom. Čovjek dobiva iluziju kontrole, ali plaća pažnjom, životnom silom i vlastitom slobodom. Zato Ahriman ne treba nužno plašiti čovjeka rogovima i čudovištima. Mnogo je učinkovitije da ga uvjeri kako je izabran, poseban, moćan, prosvijetljen, superioran ili “duhovno napredniji” od drugih. Ponos je jedna od najskupljih zamki, jer čovjek u njemu prestaje služiti Duhovnom svijetu i počinje služiti slici o sebi.

Strah od smrti i unutarnji šapat

Jedna od Ahrimanovih najdubljih poluga je strah od smrti. Čovjek koji se poistovjećuje s tijelom boji se njegova kraja. Čovjek koji ne zna tko je kao Osobnost boji se nepoznatog. Čovjek koji ne osjeća Dušu traži sigurnost u materiji, i upravo tada postaje ranjiv. Ahriman usmjerava ljude da se boje Boga, kazne, zamišljenih čudovišta, budućnosti, bolesti, rata, siromaštva i drugih ljudi. Dok se čovjek boji, njegova pažnja je zarobljena. Dok je pažnja zarobljena, svijest proizvodi sve više slika, argumenata i emocija.

Najopasniji oblik njegova djelovanja nije vanjska prijetnja, nego unutarnji šapat. On čovjeku govori iz svijesti: “Uvrijedili su te”, “moraš se obraniti”, “nisi dovoljno važan”, “Bog te ne čuje”, “kasnije ćeš se baviti Dušom”, “sada moraš uzeti svoje”, “drugi su krivi”, “nema smisla voljeti”. Ako Osobnost ne prepoznaje da misao nije ona sama, počinje služiti tuđoj volji misleći da brani sebe.

Podosobnost kao posljedica ropstva svijesti

Cilj Ahrimanova sustava nije samo da čovjek bude nesretan tijekom života. Cilj je da Osobnost ne ostvari sjedinjenje s Dušom, nego da nakon smrti tijela postane podosobnost. To je stanje u kojem biće ostaje vezano za iskustva, emocije, sjećanja i patnje, bez mogućnosti stvarnog Života u Duhovnom svijetu. Drugim riječima, dok je čovjek živ, sustav ga potiče da troši pažnju na nevažno. Nakon smrti tijela, posljedice tog izbora postaju stvarnost. Zato je zemaljski život toliko vrijedan. Nije dan za skupljanje stvari, nego za oslobođenje.

Sotona, šejtan, Vrag ili Ahriman vodi čovjeka u propast tako da mu nudi ono što izgleda korisno u materijalnom svijetu: moć, status, osvetu, nadmoć, sigurnost, posebnost, strast, pobjedu nad drugima. No iza toga stoji isti kraj: gubitak slobode Osobnosti.

Zašto Ahriman nema vlast nad Ljubavlju

Iako je Ahriman prikazan kao moćan vladar materijalnog svijeta, njegova moć nije apsolutna. On je tama, a tama se pojavljuje ondje gdje nema svjetla. Vrag se pojavljuje ondje gdje nema Boga, gdje nema Božje Ljubavi, gdje čovjek ne živi iznutra. Čovjek ispunjen Božjom Ljubavlju, čovjek koji živi najdubljim osjećajima i služi Duhovnom svijetu, nije Ahrimanov rob. Takav čovjek može vidjeti misli, ali ih ne mora slijediti. Može osjetiti pritisak svijesti, ali mu ne mora dati pažnju. Može živjeti u materijalnom svijetu, ali ne pripadati njemu.

U tome je pravo oslobođenje. Ahriman ne može uzeti ono što mu čovjek ne daje. Ne može posjedovati Osobnost koja svjesno bira Boga. Ne može vladati Dušom, jer Duša pripada Duhovnom svijetu. Može samo zavoditi, plašiti, nuditi, nagovarati, zadržavati pažnju i stvarati iluziju da je materijalni svijet jedina stvarnost. Čovjek ima sveto pravo izbora. Može služiti destruktivnoj volji materije, ili može odbiti unutarnje ropstvo i postati istinski slobodno duhovno biće, Anđeo. Ahriman je ozbiljan protivnik, ali nije gospodar onoga tko živi Ljubavlju. Njegova vlast završava ondje gdje Osobnost prestaje hraniti tamu i okrene se Svjetlu.