Anti-Allat – sila koja održava materijalni svijet

Od sile Allata i septona do pažnje, želje, Vrila i duhovnog izbora

Anti-Allat nije samostalna stvaralačka sila niti drugi izvor života. On je antipodni, iskrivljeni odraz sile Allata u materijalnom svijetu. Allat dolazi iz Duhovnog svijeta i nosi stvaralački impuls, dok anti-Allat nastaje kada se taj impuls usmjeri u oblik, želju, događaj i održavanje prolazne stvarnosti. Zato sve što se kreće, mijenja, gradi i raspada u materiji postoji zahvaljujući sili koja je ušla u sustav odraza.

Razumijevanje anti-Allata otkriva zašto materijalni svijet izgleda tako uvjerljivo, zašto je ljudska pažnja njegova najvrjednija valuta i zašto Osobnost svojim izborom određuje hoće li snagu koja joj je dana usmjeriti prema Vječnom Životu ili prema jačanju privremene iluzije.

Allat i njegov antipodni odraz

Sila Allata daje život, pokreće stvaranje i pruža čovjeku mogućnost duhovnog oslobođenja. Ona nije samo jedna od mnogih energija materijalnog svijeta. Naprotiv, svi oblici energije koji se očituju u materiji nastaju njezinim preobražajem. Anti-Allat je rezultat toga preobražaja: stvaralačka sila prolazi kroz mehanizme materijalnog sustava i postaje ono što održava materijalne procese. Zbog toga Allat i anti-Allat ne treba promatrati kao dvije jednake sile koje postoje neovisno jedna o drugoj. Anti-Allat nema vlastiti izvor. Kao što odraz u zrcalu ne postoji bez predmeta koji se odražava, tako ni anti-Allat ne može postojati bez sile Allata. On je njezin odraz okrenut prema materiji, njezina snaga vezana uz prostor, vrijeme, kretanje, oblik i raspadanje.

U stvaranju Svemira sila Allata pokrenula je kretanje „iznutra prema van”, prema širenju i stvaranju. Istodobno se unutar Svemira pojavila suprotna, kompenzacijska sila usmjerena „izvana prema unutra”, koja okuplja materiju u jedinstveni Životinjski um. Prvo kretanje nosi stvaralačku funkciju, a drugo oblikuje otpor, ograničenje i uništavajuću funkciju materijalnog svijeta. Ta suprotna sila nije ravnopravna Stvoritelju; ona postoji samo unutar stvorenoga svijeta i zahvaljujući snazi koja mu neprestano daje mogućnost postojanja.

Septon – jedno svjetlo i šest zadimljenih zrcala

Temelj septonskog polja jest septon. Njegova struktura sastoji se od uključenja sile Allata i šest antipodnih odraza anti-Allata. Ukupno sedam elemenata čini svojevrstan minijaturni mehanizam koji pretvara silu Allata u anti-Allat i time omogućuje postojanje materijalnog svijeta. Drevna usporedba govori o jednoj gorućoj svijeći okruženoj sa šest zadimljenih zrcala. Svijeća predstavlja istinski izvor, a zrcala hvataju, izobličuju i umnožavaju njezinu svjetlost. Odrazi se mogu kretati, preklapati i stvarati bezbroj slika, ali nijedan od njih nije svjetlost u svojoj biti. Nestane li svijeća, istoga trenutka nestaju svi odrazi.

U toj slici sadržana je priroda materijalne stvarnosti. Čovjek vidi mnoštvo predmeta, događaja, uzroka i posljedica te ih doživljava kao odvojene i samostalne. Ipak, sva ta raznolikost nalikuje igri odraza jednog izvora. Materijalni svijet očarava upravo mnoštvom slika. On stalno nudi novo zrcalo, novu želju, novi strah, novi cilj i novu priču, kako bi pažnja ostala okrenuta prema odrazima, a ne prema Svjetlu koje im daje privid života.

Anti-Allat kao temelj materijalnih energija

Sve što u trodimenzionalnom svijetu nazivamo energijom predstavlja različite oblike očitovanja iste preobražene sile. Elektricitet, izgaranje, gravitacija, napetost opruge, toplina, kretanje i nuklearna reakcija različite su „frakcije” anti-Allata. Slično kao što se preradom iste sirovine dobivaju različita goriva i ulja, tako se iz jedne temeljne sile u materiji očituje mnoštvo energetskih oblika. Materija zato nije mrtva i samodostatna masa. Svaki njezin dio neprestano prima energiju potrebnu za postojanje. Svemir se iz trenutka u trenutak održava i ponovno stvara. Septonsko polje povezuje materijalne strukture, prenosi informacije i sudjeluje u temeljnim interakcijama, a anti-Allat je sila zahvaljujući kojoj materijalni procesi mogu trajati.

To objašnjava i privlačnost materijalne moći. Kada čovjek nauči djelovati na određene procese, lako može steći dojam da je ovladao samim izvorom. Međutim, upravljanje pojedinim oblikom anti-Allata nije duhovna snaga. To je djelovanje unutar ograničenog sustava, nalik premještanju odraza po površini zrcala. Koliko god rezultat izgledao velik, on ostaje vezan uz prolazno.

Osobnost kao točka izbora

Osobnost je povezana s Duhovnim svijetom, a preko tijela i svijesti djeluje u materijalnom svijetu. Upravo zato čovjek može primljenu silu usmjeriti u dva potpuno različita pravca. Kada pažnju, Ljubav i unutarnju težnju usmjerava prema Duši i Duhovnom svijetu, sila Allata služi duhovnom rastu. Kada je ulaže u materijalne želje, slike svijesti, moć, dominaciju i samopotvrđivanje, ista se mogućnost pretvara u anti-Allat. Sama sila nikoga ne prisiljava. Sotona nudi misli, slike i želje, ali Osobnost bira hoće li im dati pažnju. Taj izbor nije apstraktan. Svaka prihvaćena i razvijena misao dobiva životnu snagu. Svaka dugo hranjena uvreda, pohlepa, zavist, strah ili maštanje postaje ulaganje u materijalnu sliku. Anti-Allat se tako ne odnosi samo na velike tehnološke ili okultne procese. Njegova se proizvodnja odvija i u svakodnevnom životu, kad čovjek darovanu snagu troši na ono što pripada Životinjskoj prirodi.

Uloga Osobnosti stoga nije uništiti materijalni svijet niti odbaciti odgovornost prema tijelu, obitelji i radu. Bit je u tome da materija prestane biti cilj. Čovjek može obavljati svakodnevne dužnosti, rješavati činjenice i postavljati granice, a da pritom ne hrani mržnju, ponos i unutarnju borbu. Presudno je kome pripada njegova pažnja i što u sebi razvija dok djeluje.

Želja kao mehanizam preobrazbe

Želja je jedan od glavnih kanala kroz koje se sila Allata pretvara u anti-Allat. Kada se unutarnja snaga veže uz zamišljeni materijalni rezultat, svijest stvara sliku budućeg zadovoljstva. Čovjek joj iznova daje pažnju, emocionalno je puni i počinje živjeti za njezino ostvarenje. Tako nastaje svojevrsna anti-Ljubav: snaga koja je mogla voditi prema Bogu zatvara se u zahtjev da prolazni svijet ispuni očekivanje. Problem nije u jednostavnoj namjeri da se učini nešto korisno. Razlika se vidi u unutarnjoj vezanosti. Mirna odluka, rad i odgovornost ne zahtijevaju obožavanje rezultata. Želja Životinjske prirode, naprotiv, traži stalno ulaganje pažnje, obećava sreću nakon ostvarenja i izaziva strah od gubitka. Čak i kada se ispuni, ubrzo rađa novu potrebu. Sustav tako održava kruženje pažnje između nade, napetosti, kratkotrajnog zadovoljstva i novog nezadovoljstva.

Čovjek tada vlastitom silom financira ono što ga drži zarobljenim. Odraz postaje sve sjajniji, dok se izvor u njegovoj percepciji povlači u pozadinu. Zato je upravljanje pažnjom temelj duhovne slobode: prekida hranjenje slike i vraća snagu onome što je stvarno Živo.

Vril, magija i privid moći

Naziv Vril upotrebljava se za snažan oblik anti-Allata, odnosno za silu Allata preobraženu i koncentriranu radi djelovanja u materiji. Takva se sila može koristiti za utjecaj na procese, dobivanje informacija ili ostvarivanje materijalnih ciljeva. Ipak, njezina uporaba ne približava čovjeka Duhovnom svijetu. Ona ga još čvršće veže uz Sustav, jer se svaka razmjena plaća njegovom pažnjom i životnom snagom. Magija je također djelovanje anti-Allatom. Njezina srž nije u vanjskom ritualu, predmetu ili spektakularnom fenomenu, nego u pokušaju da se koncentriranom snagom prisili materijalni sustav na ispunjenje želje. Svijest tada uvjerava čovjeka da stječe posebnu moć. U stvarnosti se jedan dio Sustava pokušava cjenkati s drugim dijelom Sustava, dok Osobnost plaća račun.

Najopasnija obmana magije jest dojam da čovjek dobiva više nego što daje. Materijalna korist može biti vidljiva, dok se gubitak unutarnje slobode događa postupno. Pažnja se sve više veže uz rezultat, osjećaj posebnosti i potrebu za ponavljanjem utjecaja. Ono što izgleda kao upravljanje silama postaje ovisnost o silama. Konačna cijena nije samo iscrpljivanje prane, nego mogućnost da Osobnost nakon smrti tijela ostane vezana uz svijest kao podosobnost.

Apeksijanci – bića kojima je potrebna tuđa pažnja

Apeksijanci su visokotehnološka životinjska rasa bez Duše. Njihova inteligencija, organiziranost i kolektivni um daleko nadilaze mogućnosti razjedinjenog čovječanstva, ali oni nemaju vlastiti izvor sile Allata. Zato im je čovjek zanimljiv upravo kao nositelj Duše i pažnje, odnosno kao biće koje može primljenu životnu silu pretvoriti u anti-Allat.

Prije približno 25 000 godina Apeksijanci su porobili čovječanstvo kako bi prisvojili taj najvrjedniji resurs. Nisu trebali samo fizički rad ljudi. Trebala im je njihova usmjerena pažnja. Proglašavali su se bogovima, uvodili sustave štovanja i učili ljude da od „bogova” traže zdravlje, moć, bogatstvo i druge materijalne koristi. Čovjek bi želju napunio pažnjom, sila Allata pretvarala bi se u anti-Allat, a tok energije bio bi usmjeren onome kome se klanjao.

Hramovi posebne geometrije služili su pojačavanju i skupljanju toga toka. Oni koji su davali najviše pažnje mogli su dobiti materijalnu nagradu, čime se stvarao uvjerljiv privid da im je „bog” uslišio molitvu. Tako se učvršćivao zatvoreni krug: želja je proizvodila anti-Allat, privremeno ispunjenje želje povećavalo je vjerovanje, a još snažnije vjerovanje donosilo je još više pažnje.

Anunnakiji su na poziv ujedinjenog čovječanstva protjerali Apeksijance sa Zemlje, ali mehanizam prikupljanja pažnje nije nestao. Ljudi su nastavili oponašati bivše gospodare, stvarajući vlastite sustave moći, podjele i obožavanja. Apeksijansko nasljeđe zato nije samo povijest davnog ropstva. Ono se prepoznaje u svakom sustavu koji čovjeku obećava materijalnu korist ako mu preda pažnju, strah, poslušnost i životnu snagu.

U objašnjenju kontakata Društva Vril napravljena je jasna razlika između Anunnakija i Apeksijanaca. Anunnakiji su gotovo čisti Allat i ljudski anti-Allat im nije potreban. Apeksijancima se, naprotiv, sve vrti oko pažnje. To pokazuje prema kakvoj je vrsti bića bio usmjeren kontakt onih koji su akumulirali Vril i željeli ga zamijeniti za tehnološko Znanje.

Hitlerov krug i organizirano skupljanje anti-Allata

Nacistička Njemačka nije bila samo politički i vojni projekt. Oko Adolfa Hitlera djelovala je mreža organizacija koje su proučavale svijest, pažnju, simbole, rituale i načine utjecaja na mase. Društva Thule, Zeleni zmaj, Vril i Ahnenerbe povezivala su okultne prakse s državnim aparatom, tehnologijom i težnjom prema potpunoj moći.

Hitlera su članovi Društva Thule podučavali skrivenom znanju i metodama djelovanja na svijest ljudi. Karl Haushofer, povezan sa Zelenim zmajem, utjecao je na njegov geopolitički smjer i sudjelovao u oblikovanju struktura koje su trebale osigurati tehnološku nadmoć Trećeg Reicha. Oko toga kruga okupili su se mediji, istraživači, pripadnici tajnih redova i državni dužnosnici, dok je masovna pažnja ljudi usmjeravana kroz simbole, govore, strah, rat i ideju nadmoći.

Posebnu ulogu imala je skupina Marije Oršić unutar Društva Vril. Njezinu jezgru činile su Marija Oršić, Sigrun i skupina podupirateljica, ukupno pet članica. Njihov rad nije bio pojedinačno maštanje, nego organizirano grupno koncentriranje pažnje. Koristile su tibetanske i japanske metode povezane s organizacijama Žutih šešira i Zelenog zmaja kako bi akumulirale Vril – silu Allata već pretvorenu u anti-Allat i pripremljenu za djelovanje u materiji.

Za takvu razmjenu trebalo je jasno odrediti što žele dobiti, prikupiti dovoljnu količinu te „valute”, koncentrirati je i pravilno je prenijeti Sustavu. Hitlerov krug tu silu nije usmjeravao prema duhovnom oslobođenju, nego prema materijalnim ciljevima: tehnološkoj nadmoći, oružju, letećim strojevima, kontroli i osvajanju. Mediji Društva Vril primali su informacije i nacrte, a tehničke strukture Trećeg Reicha pokušavale su ih pretvoriti u stvarne uređaje.

Ono što je izgledalo kao dar napredne civilizacije zapravo je bila kupnja. Allat je kroz praksu pretvaran u anti-Allat, koncentrirani Vril predavan je Sustavu, a zauzvrat su dobivane informacije. Članovi skupine nisu bili stvoritelji toga Znanja, nego kupci koji su najvrjedniju silu čovjeka mijenjali za prednost u prolaznom svijetu. Cijena nije bila samo energija prikupljena tijekom prakse. Plaćali su vlastitim životima i duhovnom budućnošću.

Hitler i njegova okolina istodobno su koristili dva izvora. Unutarnji krug skupljao je anti-Allat posebnim grupnim praksama, dok je državni sustav stvarao golemo polje masovne pažnje. Milijuni ljudi bili su uključeni kroz obožavanje vođe, strah, mržnju, ratnu mobilizaciju i stalno emocionalno uzbuđenje. Bez obzira na to je li čovjek Hitlera slijedio, bojao ga se ili ga mrzio, njegova je pažnja ostajala vezana uz istu sliku i hranila isti materijalni mehanizam.

Tu se otkriva cijeli lanac usmjeravanja anti-Allata: u čovjeku se pobudi snažna slika, pažnjom joj se daje životna sila, sila se koncentrira kroz skupinu ili masu, a zatim se usmjerava prema unaprijed određenom materijalnom cilju. Apeksijanci i Sustav dobivaju ono što im je potrebno – anti-Allat – dok čovjek dobiva privremeni rezultat i sve čvršću vezanost uz materiju.

Najvrjednija valuta materijalnog Svemira

Anti-Allat je najvrjednija valuta unutar materijalnog Sustava zato što njime Sustav održava procese, kupuje pažnju i omogućuje razmjenu informacija i utjecaja. No ta valuta ne nastaje ni iz čega. Iza nje stoji sila koja je čovjeku dana radi mnogo višeg cilja: da u sebi probudi istinsku Ljubav i postane Živo duhovno biće. Kada čovjek traži znanje, moć ili prednost od Sustava, on može dobiti ono što želi, ali plaća upravo onim što mu je potrebno za oslobođenje. Sustavu nije važno hoće li se energija potrošiti na sukob, ambiciju, strah, okultnu praksu ili beskrajno maštanje. Važno mu je samo da pažnja ostane u materijalnom krugu i da se sila Allata pretvara u anti-Allat.

Duhovnom svijetu takva valuta nije potrebna. Anđelu nije potrebna čovjekova pažnja da bi preživio, niti Bog trguje s čovjekom. Duhovni odnos počiva na slobodi, iskrenosti i Ljubavi. Što je Osobnost više okrenuta prema Duhovnom svijetu, to manje sudjeluje u tržištu Sustava i jasnije vidi da su njegove najprivlačnije ponude samo različiti oblici istog prolaznog odraza.

Kako prestati hraniti odraze

Izlaz ne počinje borbom protiv anti-Allata. Borba ispunjena strahom i mržnjom također troši pažnju i može postati novi oblik hranjenja Sustava. Izlaz počinje razumijevanjem: materijalni odrazi nisu izvor, misli nisu zapovijed, želje nisu volja Osobnosti, a vanjska moć nije dokaz duhovne veličine. Kada se pojavi snažna slika ili želja, čovjek može mirno promotriti što mu se nudi. Može odbiti razvijati misao, ne ulaziti u emocionalni dijalog i pažnju vratiti unutarnjem osjećaju Ljubavi, zahvalnosti i težnje prema Bogu. Time ne uništava svijet i ne bježi od života. Samo prestaje davati Život onome što je po svojoj prirodi mrtvo.

Materijalni svijet nastavlja postojati po svojim zakonima, ali više ne mora vladati unutarnjim izborom čovjeka. Tijelo može raditi, svijest može računati i rješavati praktične zadatke, a Osobnost može ostati usmjerena prema Duši. Tada alat ostaje alat, događaj ostaje događaj, a prolazni cilj ne postaje gospodar pažnje.

Od zadimljenog zrcala prema izvoru

Slika septona sa svijećom i šest zadimljenih zrcala nije samo opis građe materije. Ona je i precizna slika ljudskoga života. Oko čovjeka i u njegovoj svijesti neprestano se izmjenjuju odrazi: tuđa mišljenja, vlastite uloge, sjećanja, planovi, strahovi, uspjesi i gubici. Sve izgleda važno dok prima pažnju. Bez nje se slika gasi. Istinski izvor ne traži predstavu. Duša tiho čeka izbor Osobnosti. Sila Allata daje mogućnost, ali ne prisiljava. Čovjek sam odlučuje hoće li svoj unutarnji potencijal pretvarati u gorivo prolaznoga svijeta ili će ga usmjeriti prema Duhovnom svijetu i Vječnom Životu.

Anti-Allat pokazuje kolika je snaga povjerena čovjeku i koliko je ozbiljna odgovornost za pažnju. Svaki trenutak pruža mogućnost da se prestane gledati u mnoštvo iskrivljenih odraza i okrene prema jedinom izvoru Svjetla. Tada sila više ne hrani iluziju, nego postaje put povratka Domu.